Plinara u Puli izgrađena je 1880. godine, u današnjem centru grada, proizvodnog kapaciteta 5.000 m3/dan rasvjetnog plina.
Nagli razvoj grada Pule do I svjetskog rata i orijentacija u korištenju proizvedenog plina, osim za potrebe rasvjete i za potrebe grijanja, uvjetovala je izgradnju većeg proizvodnog postrojenja plinare na novoj lokaciji u zaljevu Veruda.
Tako je 1912. godine puštena je u pogon plinara kapaciteta 15.000 m3/dan koja je koristila tehnologiju proizvodnje plina na bazi suhe destilacije kamenog ugljena u vertikalnim retortnim pećima. Izgrađeni su i pomoćni uređaji za izdvajanje i tretman katrana i amonijakalne vode, te pročišćavanje plina od sumpora i drugih nečistoća, a bili su dimenzionirani za proizvodni kapacitet plinare od 30.000 m3/dan.
Za vrijeme II svjetskog rata, premda je bilo povremenih zastoja u radu zbog oštećenja razvodne plinske mreže uzrokovane bombardiranjem grada, proizvodna postrojenja nisu bila oštećena. Neposredno po okončanju rata, plinara je nastavila s radom, ali u veoma nepovoljnim uvjetima, kako zbog niske potrošnje plina, tako i zbog korištenja nekvalitetnog domaćeg kamenog ugljena iz Raše kao sirovine u procesu proizvodnje. Plin proizveden iz tog ugljena sadržavao je visoki sadržaj sumpora i njegovih spojeva, što je uzrokovalo trajne štetne posljedice po proizvodnim postrojenjima, pomoćnim uređajima i razvodnom sustavu.
Godine 1968. izgrađen je na lokaciji Nova plinara (Industrijska zona Šijana) novi pogon za proizvodnju gradskog plina baziran na tehnologiji termokatalitičke razgradnje tekućih (primarni benzin) ili plinovitih ugljikovodika (propan-butan), kapaciteta 50.000 m3/dan (tekuća sirovina) odnosno 60.000 m3/dan (plinovita sirovina). Tijekom 1973. godine obavljena je rekonstrukcija proizvodnog pogona te je uz poboljšanje tehnološkog procesa, povećan kapacitet proizvodnje gradskog plina na 100.000 m3/dan odnosno 120.000 m3/dan.
Do 1980. godine osnovna sirovina za proizvodnju gradskog plina je primarni benzin (C5-70) s hladnom karburacijom proizvedenog plina standardnom mješavinom propan-butana (HRN B.H2.134). Budući da je primarni benzin iz rafinarija usmjeravan u kemijsku preradu, kao i zbog daleko lakšeg rukovanja plinovitom sirovinom plinara Pula prešla je u potpunosti na proizvodnju gradskog plina iz plinovitih ugljikovodika (UNP – Ukapljeni Naftni Plin => propan-butan).
Današnje poduzeće Plinara d.o.o. Pula osnovano je krajem 1998. godine, a u vlasništvu je : 49% INA d.d. Zagreb, 41% grad Pula i 10% Istarska županija.